9. 7. 2015.

Kad se Lenka naljuti

Svakog dana se pitam da li sam joj dovoljno dobra. Da li joj dovoljno pričam, da li joj dovoljno pevam, da li pati kada je ostavim samu u krevecu, da li je dok plače dovoljno dobro tešim  i da li je ona uopšte srećno dete? Da li oseća da je volim i da li joj je ta ljubav dovoljna?

Pomislila sam da sam sa njom malo porasla i da ni jedan njen loš dan više ne može da bude jači od mene. O, naravno da može! A nikada se zapravo nisam zapitala da li moje toliko malo dete može na mene da se naljuti, da li mogu da joj povredim osećanja svojim ponašanjem. 

Danas sam shvatila da može. Danas sam svoju tromesečnu bebu naljutila. Danas joj nisam bila dobra mama. Danas nisam umela da je umirim i usrećim. Danas sam od nemoći plakala zajedno sa njom na sav glas.

Ona mi je zauzvrat dala vrlo ozbiljan nadureni desetominutni pogled i ni jedan jedini osmeh. Bože koliko je zabolelo! Ta jedna malena reakcija me je iscepala na sitne komade i pokrenula nezaustavljivu lavinu emocija.  

Ona sada bezbrižno spava...sita, suva i udobno smeštena, skoro sa osmehom na licu - ne fali joj ništa. 

Zašto nas onda toliko zabole trenuci koji tako brzo prođu? Šta je to toliko veliko i bolno u jednom njenom ozbiljnom pogledu? 

Kao roditelj uvek želiš da si uradio stvari kako treba. Svaka njena sitna ljutnja govori ti da nešto nisi uradio na pravi način, natera te da se zapitaš i zamisliš nad svojim postupcima. Počneš da se baviš sobom u pravom smislu te reči. Preispitaš svaki svoj loš korak i preračunaš svaki sledeći koji bi mogao da mu bude sličan. 

Svaki put kada sam se zapitala da li sam dovoljno dobra, put do odgovora tražila sam u vremenu provedenom sa njom, načinu na koji joj tiho pevam, načinu na koji je držim dok jede, načinu na koji joj nežno pipkam obraščiće dok se ona neumorno smeje, načinu na koji joj pružam ljubav koju zaslužuje.... 

Ali ni jednom mi to nije bilo dovoljno. I nikada neće biti jer želim da ne budem dovoljno dobra. Želim da granica moje enrgije za nju ne postoji i da nikada ne dođe trenutak kada ću reći "ovo je sve što sam imala da dam..."

U krajnjem slučaju - toliko toga mi je pružila i toliko toga mi sjajnog sprema u budućnosti... najmanje što mogu da učinim jeste da se trudim da joj uvek budem bolja.

Ona se budi! Idem da je zagrlim najjače do sada i otpevam najlepšu verziju pesmice ikada!
Milica




Нема коментара:

Постави коментар

Budite slobodni da u komentaru napišete svoje mišljenje ili iskustvo ☺