10. 5. 2015.

A šta ćemo sa dojenjem?


Zaista, šta kada dođete kući iz bolnice nespremni za dalji razvoj situacije? Ne znate da nemate dovoljno mleka, ne znate ni kako da saznate niti da je to nešto o čemu treba da se razmišlja, ne znate zašto vaša beba plače, ne znate ama baš ništa osim toga da je dete sisalo celog božijeg dana i vrištalo u naletima do zacenjivanja... 

Kada se setim prvih dana, naježim se. Naježim se od straha da ću možda ponovo u životu biti toliko nemoćna da pomognem sopstvenom detetu u trenucima kada zavisi samo od mene. To je neobjašnjiv osećaj i verujem da ga svaki roditelj u nekom trenutku proživi.

Kada izuzmem to da je tih dana to i bila jedina tema - da li će dete i na koji način da sisa, jedna stvar je bila strašnija a to je činjenica da smo i ona i ja bile nesrećne u tim trenucima. Ja sam nesvesno kod sebe pravila otpor prema samom činu dojenja jer je uvek previše trajalo i ona je u više od 50% slučajeva bila nervozna, uzimala i puštala dojku, vriskala, mlatila rukama i u naletima se histerično zacenjivala od plakanja... 
Ne primećujući da time činim i nju manje srećnom, stvarala sam sebi užasnu nervozu svaki put pred dojenje jer: 

"Dete mora da se hrani na 3 sata!" a to znači da svaka dva sata (jer je jedan sat već prošao u dojenju, presvlačenju i pauzama) budim svoju tek rođenu i neispavanu bebu da je teram da jede.
"Dete mora da obuhvati usnama celu bradavicu!" a to moje dete fizički nije moglo da izvede.
"Dete mora da se čuje kada proguta" - a moje dete se nije čulo.
"Dete NE SME da jede dohranu" a moje dete je moralo.

Budili smo je na tri sata, zverali oko nje prateći da li je progutala to što je isisala, porodično se budili iz dubokog sna... To je trajalo danima jer smo rešili da na taj način možemo da napravimo ritam, da se ona i ja naučimo da zajednički radimo to što je potrebno. I donekle smo uspeli ama baš ništa. Nudili smo joj dohranu kada je bila nervozna posle podoja i uglavnom je uzimala. I to je sve što smo znali - da joj ponekad stidljivo ponudimo dodatnu hranu. Bili smo ubeđeni da je sva histerija zbog grčeva, zapravo ubedili  smo sebe u to jer "šta bi drugo moglo da ne valja nego neka stvar na koju uopšte ne možeš da utičeš".  

Posle skoro dve mučne nedelje, odlučili smo da je bebi mnogo korisnija zdrava i srećna porodična atmosfera od toga da li će moje mleko uzimati sa dojke i da li će morati da jede i dohranu. Hiljadu puta smo sebi ponovili rečenicu "E, daćemo joj dohranu i to je to, moramo da budemo okej sa tim, to je jedini način" - kao da joj svaki put dajemo živi otrov a ne nešto što će je učiniti sitom i srećnijom. A tek paranoja oko toga da će zaboraviti da sisa ako ne daj bože jede iz flašice. Aman! 

Izmlazanje mleka nije najjednostavniji način da nahranite svoje dete i trebaće vam pomoć u gomili situacija, dok se ne uhodate, ali je svakako bolji ako ste skloni tome da ponekad ni ne primetite koliko ste napeti i nesrećni dok problem ne prođe... Ja jesam. Prve noći je dobila jedan obrok adaptiranog mleka a ja sam tada izmuzla sve što sam imala i ostavila za  njen sledeći obrok da stoji u frižideru. 
Više je nismo budili već smo je puštali da sama sebi napravi ritam kakav joj odgovara, da spava koliko želi i da jede koliko želi bez uskraćivanja dohrane. Svaki njen obrok je bio na dva do četiri sata, uvek je pojela celu količinu mleka koje sam prethodno izmuzla i gotovo UVEK nastavila sa dohranom. Ne striktno istu količinu ali to je ono što joj je falilo i zbog čega je bila nervozna i nesrećna. Ja zaista nemam dovoljno da joj dam i to je teška stvar za prihvatanje ali kada shvatiš tako nešto onda više nema mesta pametovanju i moraš da uradiš ono što misliš da je najbolje. 

I ne, nije zaboravila da sisa iako jede iz flašice. Još uvek se mahinalno okreće na tu stranu kada je držimo u naručju a ona je gladna i još uvek zna da povuče, proverila sam nekoliko puta ☺ Onog trenutka kada mleka bude dovoljno i kada budem bila sigurna da će biti sita nakon svakog podoja, tada ću je vratiti dojenju, tada ćemo zajedno biti srećne - ja što smo porodično zajedničkim snagama uspeli da ostavrimo cilj a ona što je sita ☺

Ako imam malo mleka to nije razlog da ni to malo što imam ona ne pojede i nije razlog da odustanem. Ako je poenta da moje dete uzme sve korisno što joj moje mleko može pružiti onda nije bitno da li će jesti iz flašice ili sa dojke. Ako je ovo, prema nekim izvorima, jedini period u kojem se ona i ja možemo povezati i zauvek spojiti, ja ipak biram da ona bude sita i zadovoljna, i to bez trunke griže savesti. Biram da posle klope mirno zaspi u mom ili njegovom naručju, potpuno opusti rukice i tom trenutku nam pokloni najbezbednije mesto na svetu - njenu blizinu!

Ono što mi je dužnost da vam kažem jeste da nije lako i da to morate da znate i sa tim se pomirite. Za šta god da se odlučite, ta odluka neće biti laka. Ako rešite da odustanete od dojenja (u bilo kom obliku) naterajte sebe da budete sigurni u tu odluku jer kada budete bili sigurni, tada će ta odluka biti prava. Ako vas može pokolebati svako novo mišljenje koje čujete na ulici, onda se bolje preispitajte da li zaista stojite iza svog postupka. Sigurno će na početku biti i takvih - kratkoročnih i loših odluka, ali kada donesete onu pravu bićete u potpunom miru sa njom.

Druga važna stvar jeste da ste vašem detetu najkorisniji ako ste mirni, staloženi i zadovoljni što je ono tu sa vama. Moje iskustvo kaže da ovaj mali miš oseća sve i ima neverovatnu intuiciju, a poslednje što želim jeste da me loše onjuši svaki put kada provodimo zajedničko vreme. Sada se lepše družimo, drugačije sam joj posvećena, lepše joj pričam, imam daleko više strpljenja i nije mi teško da se probudim noću kada ona to traži... 

Vi, vaš partner i vaše dete ste najvažniji. Uvek!

12 коментара:

  1. Ja eto nisam znala da je dojenje citava jedna filozofija...jako sam bila nesrecna tih prvih dana toliko da sam razmisljala i da zaustavim mleko...nikako nije islo pa sam se izmlazavala dan i noc ali i dalje bila uporna i pokusavala sa dojenjem...naravno bilo je i dohrane u pocetku jer sam osetila i cari mastitisa...i tako malo pomalo ja i bebac se uhodasmo tamo negde u cetvrtom mesecu...nema vise pumpice i flasice...dakle nisam neki zaludjenik za dojenje ali savetujem ti da ne odustajes...nikada nije kasno...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Marija, hvala ti na komentaru! Mnogo znači kada znaš da nisi sam u svom problemu, posebno kada je ovako nešto u pitanju. Nema mesta odustajanju svakako, to nije opcija sve dok vidim da ima nade ☺

      Избриши
  2. Nedostatak mleka je zbog nerviranja, pa potom treba dooobro jesti i unosti vit.B. Sve žene u mojoj porodici od majke do sestre su prošle kroz ovo, kao i sve mamine komšinice i prijateljice, i svaki put kad bi se nervirale ili bi bilo malo mleka ili ne bi bilo uopšte! Mi, srećom, imamo koze, pa smo time i mi (sve tri) bile hranjene istim, i davali smo i dajemo svima koji imaju ovakav problem, a kozje je bolje i zdravije od kravljeg, ako neko nema za ili neće da kupuje adaptirano mleko. Mleko će se sigurno povećati količinski kad sve dođe na svoje, kad se sve stabilizuje, kada i ona i ti budete jedno, imate svoj ritam, kad se dobro upoznate i kad obe budete mirne i vladate svime i onda će nestati nerviranje, nervoza, nemoć što se ne može pomoći, ništa učiniti, kao što je trenutno stanje. I onda će sve biti kako treba, biće sve u redu. I jedi, mnogo :D povrće, voće, grickaj, diši, meditiraj, slušajte zajedno laganu muziku, onako tiho i mleko će samo doći. :) (anegdota, ja u ispitima, zove me sestra i priča ona svoju priču, ja pričam sa njom, ne znam ni šta priča ona, ponajmanje ja, i samo ona odjednom: Dado, ja sam jutros pojela toliko puno, pola vekne hleba i tri parčeta mesa i salatu, prejela sam se i znaš koliko sam puno mleka imala. ) Tako će i kod tebe :) I čim je videla šta joj od hrane prija da ima više mleka nestala je i nervoza i kod nje i kod malog, a mleko došlo i čak i previše :D (svako malo je morala i da se izmuzuje). Samo napred i polako i biće sve u redu :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ima istine i u tome da nervoza utiče na količinu mleka, u to ne sumnjam. Mada, moja nervoza je prestala onog trenutka kad sam počela sa izmlazanjem a prestala sa dojenjem i količina mleka je i dalje ostala ista i nedovoljna. Verujem da če sve doći na svoje i hvala na savetima i pozitivnim mislima ☺

      Избриши
  3. Анониман10. мај 2015. 22:09

    Draga Mila,
    Užasno je komentarisati na ovakvu temu.. ali izostavljas da li si pila mnogo više tečnosti nego inače (mnogo pomaže), da li si potražila pomoć babice.. ipak mi djeluje da si odustala jer ne znaš sve što si uz pravu podršku mogla da saznas.. meni su puno pomogli savjeti pravih stručnjaka, od ginekologa do pedija tra. I prošla sam vrlo trnovit i bolan put, od mastitisa do temperature i rana.. koji ne bi mijenjala ni za šta. Puno, puno sreće! Izdrži.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Razumem da je teško komentarisati, verujem da bih isto reagovala da je situacija obrnuta. Spremam poseban post baš na tu temu - šta sam radila kako bih pojačala količinu mleka. Sada sam promenila pristup i prihvatila neke savete iskusnijih dojilja pa ćemo videti kako će napredovati situacija. I da, pijem mnogo vode ☺

      Избриши
  4. Анониман10. мај 2015. 22:37

    Dojenje je izuzetno naporan čin, zahteva mnogo truda i posvećenosti. Ja sam sa prvom dvojicom u više navrata imala mastitis, temperaturu, bolove... moj ceo dan je doslovno prolazio u dojenju, pražnjenju i oblogama. Nisam mogla nigde da idem,stalno sam morala da se proveravam... ali sam sve izgurala uz mnogo podrške i prave savete moje patronažne sestre. Ono što je izuzetno važno je da budeš smirena koliko god možeš. Žene često nisu svesne koliko je to važno. Svaki stres ti utiče na organizam i beba sve oseća. Ja sam ti najočigledniji primer. Sa toliko mleka i mastitisima, meni je sa Dušanom mleko stalo posle 9 meseci dojenja i 4 ležanja u bolnici zbog njegovih bolesti. Veruj u sebe i probaj da se smiriš. Mleko je važno, ali je još važnija smirena i srećna mama! Veliki poljubac, Maja

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Majo, hvala i tebi na ovom komentaru. Žena je očigledno predodređena da sve ove muke može da prebrodi. Svaka ti čast kako si izgurala sve to. Ponekad se pitam da li ću imati dovoljno strpljenja i snage da izguram do kraja i onda čujem nešto tako i zadivi me snaga žena koju imaju u tim trenucima.

      Избриши
  5. Gospode,sve isto...sve. Ja sam tako uspela nekih mesec ipo da obezbeđuje promenljive količine mog mleka. I teško sam se merila s tim.i mislila da će on biti jedno nesrećno dete jer se nećemo povezati. I osećala krivicu a onda stavila tačku na sve. Zaista se prepustila svom detetu i sebi i nagrađena sam za to-njegovom srećom i ljubavlju,mojim mirom i zadovoljstvom, njegovim zdravim CELONOCNIM snom posle kog smo svi odmorni i spremni za akciju. I volimo se jako i ta ljubav raste...dakle,vezasmo se ipak ;)
    Ti si jedna sjajna mama svojoj Lenki.
    A ti prvi dani...me volim da ih se setim,a opet oni su pokazatelj koliki smo put prešli moj dragi,moj sinak,moj pas i ja :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga moja, koliko god da je teško bilo vi ste sada jedna od najsrećnijih porodica koje znam a ako delimo isto iskustvo onda znam da će sve biti kako treba ☺ Tako da, nekad teške odluke donesu stvarno samo dobro. Ponosna sam na vas zbog toga kakvi ste ♥

      Избриши
  6. Draga Mila,
    Famozno pitanje "Da li imam dovoljno mleka?" prati me jos uvek iako moj sin i ja imamo staz od nepunih 6 meseci sisanja. Filozofija dojenja na 3 h nije primenljiva na svaku bebu. Vazno je da beba ima srecnu mamu pored sebe jer tako najlepse napreduje i uci kako je ovaj svet divan. I sada se desava da dodje do zastoja mleka,ali samo na momenat. Mnogo puta sam ili umorna, ili pospana, ili mi se jednostavno u tom trenutku radi nesto drugo (mozda zvuci sebicno, ali je istinito), i jednostavno moj sin vuce, ali "nema gutanja". Tada zatvorim oci,udahnem jedno pet puta, setim se koliko sam srecna sto mogu da budem mama, ili zamislim neko srecno mesto u glavi i mleko uvek, uvek potece. :) Samo jedna kap je vrlo dragocena za tvoju bebu, zato ne odustaj! Mozes ti to! Veliki pozdrav od Vladimirove mame! ❤️

    ОдговориИзбриши
  7. Uff, o ovome uvek moze puno da se pise. Ja sam detaljno o tome pisala na svom blogu, mislim da si citala. Svidja mi se sto u komentarima vidim da se konsultujes sa uspesnim dojiljama. To je jako vazno! Pored tecnosti, probaj sa samlevenim grckim semenom (piskavicom) iz Zdrave hrane. Provereno podstice laktaciju. Ne znam da li si u medjuvremenu pocela bebu da stavljas i na siku. Jer ni jedna pumpica ne moze izvuci kao beba, pa je velika sansa da se mlecne zlezde nece dovoljno aktivirati i u najvecem broju slucaju, posle nekog vremena mleka je sve manje. Ako ti je to ipak ok, onda ok. Nije smak sveta :)

    ОдговориИзбриши

Budite slobodni da u komentaru napišete svoje mišljenje ili iskustvo ☺