28. 4. 2015.

Prva nedelja sa bebom je... pa, u najmanju ruku čudna!


Skrenuo je u našu ulicu i zaustavio auto ispred zgrade. Ostala sam u sedištu paralisanih kolena i očiju punih suza. Ništa nije bilo onako kako sam zapamtila. Park je ozeleneo, zvuci su bili drugačiji, ulaz zgrade je bio veći nego ikada. 

Svaki kutak stana je izgledao kao da je nešto dugo čekao... kao da je čekao nas a sada nas ne prepoznaje. Koliko je samo sve bilo čudno i strašno. Bože, kao da sam šetala po nekom muzeju! Svakim korakom se deo po deo srca otvarao i ponovo vezivao. Moj dom i ja smo opipavali puls jedno drugom, ponovo sticali poverenje - mislila sam da to nikada neću doživeti, da neće nikada biti potrebno da se ponovo navikavam na naš dom.

Šest mučnih nedelja je prošlo i sada je daleko iza nas. Kao da se ti dani nikada nisu ni desili. To je moć topline doma, Njegovog zagrljaja i njenog malenog kucajućeg srca. Ništa se nije desilo, sve je izbrisala. Ostao je maleni ožiljak a i on će brzo da izbledi.  

Nisam ni sabrala utiske. Možda ću ponovo pisati baš o ovome iz nekog potpuno drugačijeg ugla a možda ono što ostane zapisano ovde bude sve što imam da dam. Sada bih da vam kažem da je prva noć koju provedete kao porodica verovatno još jedna od onih važnih slika koju nikada nećete izbrisati iz srca. Porodica. Sada ste porodica, sada vas ima za jedan više, sada imate još jednog malog člana koji će uskoro da sedi sa vama za stolom dok večerate i da vas zasmejava svojim malenim reakcijama na svet. 

Volela bih da znate da koliko sreće donese svaki njen pokret i svaki treptaj toliko ćete kao majka imati trenutaka kada ste poptuno zbunjeni i izgubljeni. Nećete znati gde se nalazite. Zapamtite to, drage buduće mame! Biće teško i budite spremne na to. Kada dođete kući sa svojom bebom ustvari ćete u kuću uneti i jedan čudni deo sebe koji do sada niste videli, sebe preokrenutu naglavačke od hormona, sebe groznu i neprepoznatljivu.  Sebe koju ćete morati da prihvatite takvu dok bura ne prođe. 

Mnogo važnije od toga da li ste vi svesni promene jeste to da li će i vaš partner biti svestan promene. Ako imate sreće da pored sebe imate čoveka koji razume s v e, onda će ovi trenuci prolaziti mnogo lakše. Zajedno ćete naučiti da dišete duboko u kriznim situacijama jer će on tada znati da to niste vi... da je to ona vaša druga strana.

Naučite sebe da niste loša majka ako se posle tri sata njenog plača i neuspelog dojenja osetite bespomoćno i krenu vam suze. Da niste loša majka ako ne uspete da je smirite svaki put. Da niste loša majka ako se zaplačete što su vaše sopstvene grudi postale tema cele porodice i što se osećate grozno dok izvlačite mleko iz njih da biste izračunali da li ga imate dovoljno. I da niste loša majka ako se ispostavi da je vaše dete naučeno na cuclu i pre nego što vas je prvi put osetilo. Da niste loša majka ako svom detetu nemate da date dovoljno mleka... niste krivi i nije do vas. Da niste loša majka ako se dvoumite da li uopšte želite da dojite u tim strašnim trenucima i da niste loša majka ako donesete odluku da ne želite.

Ja sam odlučila da pokušam i da budem uporna. Posle tri dana neprestanog pričanja o tome šta treba, koliko treba, kako treba, da li su moje grudi dobre za nju i da li ona dovoljno jede... rešili smo da uhvatimo ritam koji nama odgovara i da radimo onako kako mi osećamo. To je naše dete, mi smo ga napravili i samo je naša odluka kako ćemo sa njom postupati. 

Imamo loše dane i imamo dobre dane. Nismo sigurni kada joj je puna pelena a kada je gladna. Nismo sigurni kako izgledaju ti grozni grčevi i da li plače zbog njih. Nismo sigurni da li joj je dovoljno toplo. Nismo sigurni da li smo dovoljno smireni dok ona plače. Nismo sigurni da li je dobro presvlačimo. Nismo sigurni da li je ćebence previše toplo. Ne znamo ništa i imamo utisak da nikada nećemo ništa ni znati. A ona plače... To je prva nedelja provedena kod kuće sa bebom.

U danu ćete doživeti hiljadu različitih emocija i strahova, bićete iscrpljeni i nećete znati šta sledeće treba da uradite. Budićete se noću da je hranite ali nećete biti sigurni da li ste to već odradili ili ste samo sanjali. Biće vam užasno teško da je ponovo podojite nakon celodnevnog nosanja u naručju, jer su vam leđa otišla! Mrzećete sebe što vam treba pomoć  za sve jer ste rodili carskim rezom i rana vas malo boli. Rascepaće vam se srce kada vidite da se on muči dok je presvlači jer ona ne prestaje da plače. 

Pitamo se kako ćemo dalje kada je ova prva nedelja toliko teška i iscrpljujuća.... A onda nam se uspava na grudima, nasmeje, zamlatara nogicama, pogleda širom otvorenih očiju, napući usne dok spava, zasmrdi sobu prdežom, prekrsti ruke kao dama i obeznani nas svojim mirisom. Tada se iz srca izbriše njen plač i nervoza, zaboravimo koliko nam se duša raskomadala dok je neutešno ridala celog dana... I shvatimo da ćemo teško, ali lako. Da će se balans uvek napraviti. Da će svaka njena suza biti pokrivena nečim vanvremenskim čime nas iznova zaljubi u sebe . Bože, taj miris njene glavice, ta ručica koja padne pored nje kada se uspava! 

Budite strpljivi. Svakog dana će vam dati razlog više da nastavite da budete strpljivi jer ćete svakog dana primetiti jednu stvar više koju je ona naučila. Ona sada zna da sisa. Sada zna da se smiri kada je stavimo na grudi. Sada zna da se uspava sama kada je spustimo u krevetac. Sada zna da skroz otvori te njene oči i gleda nas zastrašujućom dubinom. Sada zna da ima i tatinu toplinu. 

A vas dvoje... Vas dvoje ste tim. Čuvajte to jer su smireni roditelji najbolji roditelji.

Prva nedelja sa bebom kod kuće? - Najkomplikovanija stvar koju smo ikada morali da uradimo! 
Da li bismo ponovo? - Da, još hiljadu puta!
Zašto? - Svaki put kada nas je pogledala dala je deo sebe za naš mir. To je dovoljno jak razlog.


Milica

6 коментара:

  1. :) divno napisano. Taj trenutak kad shvatiš da ste vi sad porodica je nešto što se pamti ceo život i uvek se iznova naježiš pri pomisli na to :) Najslađe muke. I radite kako vi osećate da treba a ne kako vas bombarduju da treba ovako ili onako, svaki roditelj zna šta je najbolje za njegovo dete, samo treba da posluša svoju intuiciju i srce. Veliki pozdrav za vaše malo pile :D

    ОдговориИзбриши
  2. Da, prva nedelja je definitivno najteža...kad se samo setim! Mada preispitivanje tipa "Da li sam ovo dobro uradila?" ostaje da čuči uz nas mame kao sastavni deonašeg bića. Ja se i posle skoro tri godine preispitujem da li sam je dovoljno toplo obukla ujutru kada krenemo u vrtić.
    Bude lakše vremenom. Samo mi mame trebamo da uvežbamo da se opustimo i uživamo u trenucima koji vrlo brzo prolaze, jer oni vrlo brzo rastu. I ostaje ona druga nama nepoznata strana uz nas čini mi se zauvek, jer i dalje ne mogu samu sebe nekad da prepoznam. Svaki period je težak na svoj način.
    Verujem da si dosta puta čula "uživaj u ovom periodu" i zaista ti toplo preporučujem. Vrlo rado bih se vratila u onaj period kada mi je spavala na grudima, jer sad maženje traje samo par minuta.

    ОдговориИзбриши
  3. Milice,suze su same išle dok sam čitala...Sjajno si ovo napisala..prenijela emocije...tačno u srž pogodila..Prvi dani s bebom su teški,nekad se čini preteški..Hiljadu pitanja-Jel gladna,zasto ne spava,zašto zaboga opet plače,diše li...uh kad se sjetim... Uveče sam govorila"Uh dobro je,još jedan dan je prošao..idemo dalje"..I tako,dan za danom,kako ona jača i raste vidjećeš biće lakše...I najbolji pokazatelj svega ti je upravo ona,beba..Ne opterećuj se brojevima,i tablicama..

    ОдговориИзбриши
  4. Predivan tekst, sve isto sam prosla pre sada vec 5 meseci, neverovatno je koliko napreduju iz dana i dan i kakve su to velike promene! A kada se setim prvih strasnih mesec dana, nemogucnosti 40dana da sednem uopste od epiziotomije a moram nekako da drzim i dojim bebu, kao sto si rekla tvoje grudi budu tema cele porodice i par babica i sve uradis sto je do tebe i opet nema mleka i beba nece da sisa i trista jos cuda....pa prvi izlasci napolje sa bebom i pitanja svih komsinica a jel dojis-kao da mi noz u srce zabadaju i kao da ja to nesto namerno necu...zaista treba imati divnog partnera (kao sto ga hvala bogu ja imam) i podrsku najblizih da se svi hormonski disbalansi, stresovi i strahovi prevazidju. A sve tako brzo prodje da svaki dan treba slaviti, da i onaj sa grcevima kada beba vristi i savija nogice ka stomaku! Evo moje preporuke kada ti dani dodju, infacil kapi iz inostranstva, ukljucis fen(odmah se smire), nosis svoju bebu i saljes joj divnu toplu majcinsku energiju ljubavi koja ostaje kad se ogoli sve i utisaju svi zvuci sveta kao najjaci lek i bebici a i tebi mama. Uzivaj i izdrzi, mnogo smo jake, to samo mi znamo! :-*

    ОдговориИзбриши
  5. Dva puta sam čitala tekst i divno je koliko si uhvatila srž emocije <3

    ОдговориИзбриши
  6. Neverovatna si! Uzivam dok citam svaki tvoj tekst i pronalizim se u mnogim.
    Ljubi i mazi tu malu dusicu :*

    ОдговориИзбриши

Budite slobodni da u komentaru napišete svoje mišljenje ili iskustvo ☺