29. 3. 2015.

Kako znamo da smo spremni na ulogu roditelja?

Nikada nismo razgovarali o tome da li želimo da imamo decu. Nije bilo potrebe jer smo znali da želimo isto... To pitanje je uvek bilo suvišno. Nismo postavljali pitanje ni koliko dece želimo. Pitali smo se samo kada ih želimo... da li ćemo znati da smo spremni i kako ćemo to uopšte prepoznati kod sebe. Koji je to simptom spremnosti na dete i porodicu?

Suvišno je da govorim o tome kako je planiranje ovakve stvari zaista jedna od najvećih zamki u koju par koji želi da zasnuje porodicu može da upadne. Da, stvarno je najlakše da se to prepusti slučaju. Ali, onda se posle nekoliko meseci prepuštanja slučaju malo i uplašiš jer prirodno pomisliš da sa tobom nešto nije u redu. Nekada stvarno nije i nažalost tada se ljudi hvataju u koštac sa aždajom koja je nemilosrdna... Ali, nekada jednostavno samo nije došao trenutak. Nije kliknulo. Zvezde još uvek nisu došle u svoj savršeni sklop. Ili, ono u šta ja verujem - jednostavno niste spremni

Trenutak kada sam saznala da sam ostala u drugom stanju - test koji je jedva pokazivao pozitivan rezultat, ubrzan rad srca od uzbuđenja i ta šetnja do njegovog radnog mesta da mu kažem divne vesti - tada sam znala da sam spremna. Da je taj dan s razlogom došao baš tada, sačekao me iza ugla i odvukao u novi univerzum baš onda kada je moje biće sa tim moglo da se suoči. Duboko verujem u to da nam je sve, i dobro i loše, dato jer smo sposobni da ga svarimo u datom trenutku.

Tako smo tada zajedno svarili (jedva) i tih deset dana čekanja do prvog pregleda, prvi ultrazvuk, prvi otkucaj srca, prve velike gramaže kada nam još uvek nije bilo stvarno jasno da je to biće zaista u mom stomaku, prve obrise stomaka, prve pokrete, prve razgovore sa njom...

Sada, skoro osam meseci nakon držanja onog bledog testa u rukama, na leđima nosim spisak pitanja, odluka, nedoumica i strahova, ali se ipak osećam spremno. Deo mene dobro zna da pojma nemam šta ću raditi sa bebom kada je uzmem prvi put u naručje, da pojma nemam kako ću se izboriti sa tim strašnim pupkom i da pojma nemam kako ću znati da li je beba gladna ili joj je samo vruće... ili jednostavno plače, jer je to ono što bebe rade.

Ali deo mene zna da spremnost nije samo to... da je spremnost mnogo dublje ispod površine. 

Da li si spreman za odricanje, za vaspitavanje, za greške u koracima koje će možda ostaviti trag u svesti tvog deteta a koji nikada nećeš moći da izbrišeš ma koliko se trudio, za bolne ali pravične odluke, za stavljanje sebe u drugi plan, za plač, za loše ocene, za problematične godine, za prehlade, za njene sitne tinejdžerske laži, za dolaske kući ujutru iako si ih izričito zabranio, za prvog dečka, za prvo sedanje za volan, za uspehe na takmičenjima, upis na fakultet, sulude hobije, za desetke u indeksu, prvo putovanje u inostranstvo, za prvo slomljeno srce, za prvi odlazak od kuće... i za "Mama i tata, ja ću biti mama!"?

Znate, ja čekam devojčicu... a dok sam kucala sva ova pitanja osećala sam ushićenje i radost (dobro, i blagu tahikardiju jer je moja miljenica zauzela baš zgodan položaj da se smesti u ovom trenutku ☺) ali ne i strah... Želim da uživam u majčinstvu i tu ću staviti tačku na svoju spremnost. Spremna sam. I ja, kao i svaka druga žena, jer dato nam je ono sa čim možemo da se izborimo ♥

Milica

6 коментара:

  1. Čvrsto verujem da se ovako velike stvari dešavaju tek kad je osoba spremna na to, u potpunosti se slažem sa tobom :)
    Tekst je realan, iskren, ali predivan, zaista ♥

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Tina, nisam bila sigurna kako će žene tj. mame i trudnice reagovati na takvo moje mišljenje jer mnogo njih ne planira dete niti im uloga roditelja legne baš kada su oni hteli... Ipak, i za te slučajeve verujem da sve dolazi s razlogom. Drago mi je da se slažemo ☺

      Избриши
  2. Draga Milice, dobro je da si spremna jer te ocekuje jedan novi pocetak. Meni ni malo lak, moram priznati, koji zahteva puno snage i odricanja. Mozda sam "mrgud mama", ali da je lako-nije. Volela bih da su mi iskreno govorili sta me ceka, pa zato ja sada, na svom blogu www.bebinamama.blogspot.com iskreno pisem onako kako zaista jeste.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Bebina mamo ☺, jako retko čujem mame koje kažu da je lako biti mama. Težinu majčinstva i svega što ono sa sobom nosi ne dovodim u pitanje ni jednog trenutka. Ali želim da verujem da je i pored toga moguće u njemu u potpunosti uživati i negde sebi realno predstaviti da to što te čeka nije pakao ili kazna, već jedna uloga koja nosi i radost i težinu podjednako. Kada mi mame kažu da me čeka divno iskustvo, verujem im. Ali dobro znam da to divno iskustvo sa sobom nosi i sve one teške trenutke. Čitamo se mi u svakom slučaju, pa ćemo razmenjivati iskustva ☺ Uskoro ću početi da sve to doživljavam zaista na svojoj koži, pa ću imati i više da kažem ☺

      Избриши
  3. Mnogo mi se dopao ovaj tvoj tekst. Vratila si me u daleku prošlost ;) Veoma verujem da je svaka žena, koja očekuje svoje prvo, a i svako sledeće dete, uvek spremna za sve što je u toj "avanturi" očekuje jer je ženama, mamama, svojstveno da se prestrojavaju u hodu, tako da, ne brinem za tebe. Npr. moja ćerka koja ima dve male devojčice i 40 godina je divna mama, daleko bolja od mene same, kakvu ja sebe pamtim onda, premda ona, voli me, kaže da sam prestoga prema sebi. Puno sreće i uživanja u z devojčicu i sve, kasnije, ostale, a ako zatreba savet, tu sam ;)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Olja, drago mi je da si svratila ☺ Hvala na lepim rečima. Takođe verujem da je svakoj ženi dato da se izbori sa svime što je sa rađanjem čeka i jako je važno da svaka od nas to kod sebe osvesti na vreme, jer će tako svakako biti srećnija i zadovoljnija. Nadam se da ćemo se još družiti, mišljenja iskusnijih su uvek važna ♥

      Избриши

Budite slobodni da u komentaru napišete svoje mišljenje ili iskustvo ☺